Moj dnevnik
Prvi maj ovde, 1. maj 2017, ponedeljak
Za Prvi maj se pevalo: “u divljaka luk i strela, železnica, selo i grad”, što mi je oduvek bilo nerazumljivo. Ali kao pesma je OK! Mogu, naravno, to danas da protumačim kao put progresa koji je od divljaka koji je imao samo luk i strelu nastao moderni pregalac koji je stvorio sve ono što danas imamo. Uključujući i železnicu, selo i grad. Bio sam, mislim, u prvom razredu gimnazije kad su nas organizovali da prođemo pored svečane tribine ispred Narodne skupštine kao predstavnici organzacije Mladih Gorana. Za tu su nas prilike obukli u zelene košulje sa kratkim rukavima. Bilo je veoma rano, pre sedam sati ujutro kad smo se okupili u škole kada su nam podelili te košulje. Košulje su bile dosta male i još vlažne od farbe. Ispod košulje sam imao belu, tzv. atletsku majicu. Nismo smeli da imamo ništa preko košuljica. Onda su nas isterali napolje. Skupili...
NastavakPonuda, 29. april 2017, subota
Na pijacu (Đeram) idem obično jednom nedeljno. Najčešće subotom. Naravno, već dobro znam gde je šta, kod koga šta kupujem, šta ne smem da zaboravim. Ima jedna starija žena, da ne kažem “baba”, verovatno mlađa jedno pet-šest godina od mene, kod koje kupujem zeleniš: luk, rotkvice, salatu, tikvice i obavezno šargarepu i zelen. Izaberem danas sve što treba i da platim, a ona će meni: “Ako me tucaš dobićeš zelen za celu godinu”. Ja, nemam pojma zbog čega, kao iz topa odgovorih: “I celer pride”! – “E ne dolazi u obzir”, reče mi prodavačica. Platih što sam imao, pozdravismo se kao da ništa jedno drugome nismo ponudili, i svako na svoju stranu. Dan mi se učini lepim dok sam se tramvajem vraćao kući. Nit mi je žao zeleni, nit tucanja, već toplo oko srca kako se zgodna priča sama od sebe napravila. U međuvremenu je saopšteno da...
NastavakZombietown, 22.april 2017, subota
Evo ga Zombigrad u svojoj punoći, uzvišenosti i grdnosti. Čuješ kako vuče noge preko mokrog asfalta? Što je hladnije i mračnije to je povoljnije. Zombiji se zbijaju po kapijama, podzemnim prolazima, napuštenim gradilištima, dežuraju ispred ambasada, predsedničkih palata, igraju višeboj sa preslicama i svežim izvađenim bubrezima i srcima. Zašto se muzika stalno prekida? Zašto glas ne prati ono što se stvarno dešava? Ne možeš da očekuješ da se sve preko noći promeni? To može da traje dcenijama. Sećanje na hiperinflaciju i polutke koje su delili sindikati u garažama velikih preduzeća, sećanje na plastične kante sa sumnjivim benzinom, tezge od kartonskih kutija na kojima su poređane neke čudne, odvratne paklice cigareta. Onda nas zaraze zaboravom. Crnim, pepeljavim, neizmernim. Prošlo je preko dvadeset godina kako je snimljen film “Zombietown”. Bio je Fleka, bio je radio B92. Umrlo. Brate, stvarno umrlo. Šta da se foliramo. Prvo smo Fleku ispratili. A onda i...
NastavakNapraviti avion, 17. april, 2017, ponedeljak
Šta pokloniti unuku za rođendan u trenutku kada su sve radnje zatvorene? Ne radi ni pijaca. Ove je godine Nikitin rođendan (16. april) pao na Uskrs. Muka mi je, uostalom, od izmišljenih igara i igračaka, kojih se deca zasite posle pola sata. Mislio sam prvo da napravim nekoliko različitih aviona i raketa od papira. Onda mi Saša predloži da probam da napravim starinski dvokrilac. Petljao sam jedno dva sata, jer je morala da se suši boja, lepak, da se kombinuje i probava. Uglavnom, nisam uspeo da rešim konstruktorski problem dvokrilca jer drvca šibica, kojima sam namenio da drže gornje krilo pričvršćeno za donje, nisu nikako mogla da se pričvrste za kartonsku mrežu krila. Da su krila bila od drvenih letvica to bi se nekako moglo uraditi. Ali ovo je bio avion napravljen od kartona, papira, metalnih pribadača i – dve poluizgorene šibice koje su bile nalepljene kao krila kao...
NastavakSusret sa Papom, 14. april 2017, petak
Jutros sam se, posle mnogo prevrtanja, buđenja i ustajanja, pošto je Nikita spavao sa mnom i dva puta tražio da pije vodu, a jednom da piški, mačke su začudo bile pristojne i mirne, usnio jedan kratak i urnebesan san. Nije to bio urnebes od događaja i neverovatnih vratolomija, pokazivanja moći, odnosno nemoći, već zbog same situacije. Evo me celog dana kako sam lepo raspoložen i kako pokušavam da rekonstruištem što više detalja iz sna. Sanjao sam, ni manje ni više, nego susret sa Papom koji se odigrao u jednoj dosta velikoj odaji, sa desetak i više ljudi. Bile su tu neke drvene klupe i stolovi, kao i veliki starinski, dvokrilni prozori, onakvi prozori kakve smo navikli da vidimo na velikim državnim zgradama s početka prošlog veka. Ne znam zašto, ali sve je delovalo nekako “austrijski”. Pretpostavljam treći sprat. Pogled prema parku bez ijednog čoveka. Ljudi, većinom muškarci, bili...
NastavakDunja, 13. april, 2017, četvrtak
Govno govnu – dunja! Govnu govno – dunja! Baš me je razvedrila ova, ova… konstatacija. Sve je počelo od televizijskog prenosa – kao intervju između jednog poznatog novinara i jednog istaknutog političara. Nivo ulagivanja i foliranja prilično neizdržljiv. Onda je neko na FB-u napisao upravo ovo: “govno govnu – dunja”. Tri reči koje objašnjavaju toliko toga. Prava mala filozofska aporija. Srpski zen. Danas je sunčano, predpraznično. Školarci su dobili pet dana raspusta. Uskrs! Jaja su kupljena, farba takođe. U subotu ću da odem na pijacu da kupim meso i zeleniš. Jorgovan na sve strane. Još nije zamirisao onako kako očekujem. Možda se vremenom miris izgubi. Sinoć su mladi sa protesta poručili da će napraviti pauzu za uskršnje praznike. Onda su to matorci, poput Mapetovih čiča, maliciozno-ironično komentarisali. Kritikuju se zahtevi, nekonzistentnost, nedostatak vizije, iracionalnost, nelogičnost, politička nepismenost… u jbt! Ništa se ne stvara preko noći. U...
NastavakKreativna rešenja, 10. april 2017, ponedeljak
Nemaš se više kome obratiti. Da hodaš po žici, ne umeš. Da održavaš ravnotežu između realnosti i lepih želja, to i dalje radiš, mada je rezultat krajnje bedan. Čovek bi mogao da peva posle kiše kad mu cipele ne bi propuštale, a u kući svi bili zdravi. Taman nahraniš stoku a udari grom pa sve pobije. Inače mi je muka od svega. I od kiše i od sunca. Zajebancije sa ravnotežom započeo je još Niče u “Tako je govorio Zaratustra”. (Hodanje po žici zahteva upravo tu veštinu.) Mislio je da je početak slobode u negaciji svega prethodnog. Tada postane vrlo jednostavno održavati ravnotežu. Nije verovao u sreću. Za razliku od Marksa. Ovaj je mislio na sreću kao pretpostavku slobode. Čini mi se da su oba prilaza prilično aljkava premda mogu biti inspirativni za mlade ljude. Ovi protesti su se ustalili, omasovili, ali i dalje nema preciznog odgovora kuda vode....
NastavakIzlazak iz pakla, 7. april, 2017. petak
Zahladnilo. A narod na ulicama. Počela i kiša. Jednom će neki ovo veoma da pamte, a drugi neće imati pojma o čemu je reč. Tako isto je i sa našim devedesetim. Neki su svake godine išli na letovanje, u vikendice, obnavljali garderobu sa smenama sezona, slali decu u inostranstvo da malo studiraju ili samo da se sklone, menjali kola, stanove, poslove… mislim, tih devedesetih. A neki su jedva preživljavali. I patili, i brinuli se za bližu i dalju rodbinu, za mnogobrojne prijatelje rasute širom bivše Zemlje. I izlazili na ulice, i smrzavali se, i dobijali batine, i nagutali se suzavca, i bili prestravljeni zbog dece koja se nisu na vreme vratila kući. Mogao bih da psujem, i psujem, da proklinjem ceo svet, a najviše ovaj usrani narod koji je, ovako il onako, sve prihvatio, i kojem su bile potrebne godine da to promeni, ali čemu? Ništa nemam od toga....
NastavakJebem vam mater! 5. april 2017, sreda
Sa tim se svakako sve može završiti. Da li i započeti? U traženju pravog izraza da opišem (ne i objasnim) Ovo Ovde juče sam naleteo na fotografiju moga FB prijatelja Ganeta. Na ulici, među demonstrantima, drži verovatno najupečatljiviji lični transparent: “Jebem vam mater”. Nema uskličnika. U meni počinje da se odmotava film – od gimnazijskih dana, iz Prve beogradske, koja se tada zvala “Moša Pijade”. U četvrtom razredu nadrndani profesor filozofije me vređa pred celim razredom: Svi srpski pesnici su budale! (Glas o tome da sam član literarne sekcije i da pišem pesme dovoljan je razlog jednom odraslom čoveku, tada četrdesetogodišnjaku, da zajebava klinca od sedamnaest godina.) Pitam ga da li on na mene misli i da li je stekao to uverenje na časovima, a on odlučno kaže da. Ne oćutim već odgovorim: pa i ja sam stekao određeno mišljenje o vama na časovima. Profesor se, sve...
NastavakIn, 30. mart 2017, sreda
Juče, tokom jednočasovnog druženja sa unucima, sa sve picom, kažem da na svakom susretu moramo da objasnimo neku nepoznatu reč. Nemam pojma zašto počinjem od onih reči na “in”. Pitam Ognjena da li zna šta je to intuicija. Ne zna. Objašnjavam mu. Onda pređen na instinkt. To zna. Daje primer sa životinjama, a ja ga dopunjavam onim ljudskim. Onda iznenada pitam Nikitu, koji je upravo došao, da li zna šta je introspekcija. Naravno odmahuje glavom. I njegov brat deli neznanje. Objašnjavam im da je to ono kad posle ručka i druženja odu kući pa se, sami za sebe, zapitaju šta su danas radili, da li su zadovoljni ili nezadovoljni sobom. Kao da upere pogled na unutra, premda je reč o nečemu što se, prethodno, dešavalo napolju. Neki ljudi imaju bolju intuiciju od drugih. Baš kao i sposobnost introspekcije. Intuicija za rešavanje složenih matematičkih zadataka nije ista kao i sposobnost...
Nastavak