Moj dnevnik
Skloniti se ili biti uklonjen, 16. septembar, petak
Skloniti se, a ipak učestvovati, kako je to uopšte moguće? Učestvovanje je sa mene prvenstveno stvar moralne odgovornosti. Ceo život sam proveo kao deo sveta, odnosno društva. Nisam mogao da zatvorim oči pre nepravdama, nasiljem, zlostavljanjem bilokoga. Odrastao sam u senci vijetnamskog rata i protestima protiv američke politike. Priznajem, tada nisam razmišljao o eventualnim zločinima Vijetkonga. I kad su ubili Če Gevaru nisam razmišljao o tome da je on bio ubijen kao predvodnik gerilske grupe u stranoj zemlji. Mislio sam da pravda ima svoja unutrašnja pravila, i vrednosti, koje mogu da opravdaju nasilje i progon drugih ljudi. Ako su bogataši, i zli veleposednici tada bili manjina, a ja na strani većine gde sam danas? Nedvosmisleno sam manjina. Mada nemam ni bogatstvo, ni moć, ni uticaj, ipak se osećam ugroženim i izloženim svim vrstama pritisaka. Tu je ona većinska – malograđanska, sebična, neobrazovana i primitivna masa, a tu je i...
NastavakU potrazi, 13. septembar, utorak
Stalno nešto tražimo. Čak i kad se ne pomeramo. (Možda onda i najviše.) Prustovo traganje za izgubljenim vremenom deluje skroz bezvremeno. (Ko nema vremen za sebe teško da će imati za druge.) Upiljiš se iznenada u sebe pa se zapitaš: a ko sam ja bio pre trideset i dve godine. Nekako se setiš, ili rekonstruišeš, gde si tada bio, i misliš da si odgovorio na pitanje. Nema veze, naravno. Sećanje nije kviz. Tačnim odgovorima ne dolazi se do suštine: ko smo, i kakvi smo, nekada bili. Da smo isti to nema veze sa stvarnošću. Čovek je usamljena i promenljiva pojava koja se ponekad poveže i pomeša sa određenim događajima. Mada, i to može biti samo pusta metafora. Može se živeti usamljeno i usred meteža. Tada pogotovo. Pokušavamo da kuću oslobodimo nekorisnih stvari. Delovi prošlosti kao istanjena vuna. Ja čistim papire, časopise, delove tekstova, pisma, stare crteže, olovke, bojice…...
NastavakNe znam kad je poluvreme, 6. septembar, utorak
Dani tako brzo prolaze da ne mogu da zapamtim kad se šta desilo. Ništa posebno, svakako. Svakodnevne brige i jadikovke. Oko para, oko poslova, oko strašnog sveta sa kojim delimo ovo parče života. Naša strahovanja se polako ispunjavaju. Strah je zamenio nadu. Kiša. Osveženje. Preko noći su složili stolice i stolove u kafićima pod vedrim nebom. Naš narod se ne plaši samo promaje već i oblaka, sivog neba, promene vremena generalno. Ta navika je, izgleda, presađena i u polje društvenosti. Teško se diže glas i buni protiv vlasti. Vlast je dobra i kad je najgora jer nudi izvesnost. Promene su kao promaja. Probija, pomera, zapetljava. Kad mi je najteže uzmem da kuvam. Spremio sam punjene paprike. Prve ove godine. Danas sam ih razdelio. Uz punjene paprike obavezno ide pire krompir. Paprike se krčkaju u paradajz sosu. U pire se doda pavlaka za kuvanje. Uspeo sam da uguram i dve...
NastavakOtići nekamo! 2. septembar, petak
Toplo blato, svi siti. Nema ogledala, slatko u ustima, posle podne, dremež. Sve pamtiti. Narav skotska. Neko stalno ponavlja: ko je l ja? Bejah ovde odavno. Nečeg se sećam a nečega: nema. Kad moram moram. Razmišljam o tome na koliko bi se načina ovo moglo pročitati. Na glas. Tako da se melodija i ritam značenja kidaju i spajaju uvek u nekom novoj harmoniji. Pisao sam starom prijatelju Eliavu, kompozitoru, veštom muzičaru, odličnom igraču ping ponga, o tome kako se interpretacija teksta, čak veoma proznog, može pretvoriti u u uzbudljivu kompoziciju. On je to već radio. U muzici ne postoje, bar tako mislim, fetišističke žanrovske podele kao u književnosti. Posebno je to primetno u tzv. književnoj kritici. Ako toga još uvek ima. O književnosti, da ne pominjem poeziju, više niko ne priča. Češća je tema priroda tamne materije i genetske mutacije nego poezija. To više nije čak ni neozbiljna delatnost....
NastavakRompomponi, 26. avgust, petak
Razgovori o mentalnom zdravlju. Da li je demencija najefikasnije sredstvo za očuvanje mentalnog zdravlja? Zdrav razum se buni, otima, postavlja pitanja, izaziva krizu koja se ne razrešava konstatacijom da si nemoćan i da sam ne možeš ništa da uradiš. Svet je generalno postao jedno grozno mesto. Ili smo danas samo svesniji toga gde živimo. Za razliku od jučerašnjeg sveta u kojem nije bilo interneta. Ipak, ta svest o ludilu koje dominira svetom, a to nije samo ludilo u racionalnom već i u moralnom, kulturnom, elemntarnom ljudskom smislu, to je nešto što razoružava. Posebna priča je Ovo Ovde. Ovde je priča o mentalnom zdravalju i veoma personalna. Ali se ne sme direktno imenovati. Evo, rekoh naglas sebi, ja sam taj koji je poludeo. Ne znam kako da predstavim svoju bolest. Možete me slobodno proglasiti odgovornim za sve. Kriv sam što život nije ispao drukčiji. Kako za mene samog tako i...
NastavakO testu, 23. avgust, utorak
Odavno nisam ništa radio sa testom. Mislim na hleb. Nekada davno baš sam u tome uživao. Uvek sam voleo da radim rukama. Verovatno sam promašio profesiju. Premda, i pisanje zahteva određeni rad rukama. Onoliko. A tek crtanje. Ipak, raditi u bašti, zidati, praviti nešto od drveta, pripremati hranu, to je nekako izvorno rad koji oplemenjuje. Sanjam o tome da mogu da kombinujem. Od svega je ostalo samo kuvanje koje, međutim, mora imati dobar povod: da spremiš ručak ili večeru za decu, unuke, prijatelje. Sa starošću, sve je manje prilika da se pripremaju istinske gozbe. Čak i jednostavna jela, poput punjenih paprika, više zavise od prilika nego od sastojaka. Da svako godišnje doba “obeležiš” određenim jelom to se podrazumeva. Zimi to je sarma, u proleće mlado grašak i krompirići, leti punjene paprike i tikvice, u jesen musaka od patliđana i pasulj sa svežim sušenim mesom i pečenim paprikama. O...
NastavakVila “Svemir” i drugi događaji, 17. avgust, sreda
Vreme šmrljavo. Sparina i prolom oblaka. Potekne voda, sve se natopi, a posle jedan sat sve je suvo i toplo kao pre nevremena. Prekjuče je jedan kolega napisao na FB-u da je sleteo Bajdenov automobil. Dan pre dolaska potpredsednika Amerike stižu njegova teška oklopna kola posebnim avionom. Gradske vlasti su unapred najavile da će neke ulice biti zatvorene ne samo za automobile nego i za pešake. Uveče je premijer ugostio visokog gosta u Skadarliji. Bajden čak i zaigrao uz pesmu Zvonka Bogdana. Sećam se da sam jednom, kao dete, negde na moru, video strance kako igraju uz naše starogradske pesme, valjda valcer, i bilo mi je mnogo čudno.) Povodom dolaska američkog potpredsednika Šešelj i radikali su održali pokazne demonstracije, negde u Pionirskom parku. Na sebi su imali majice sa fotografijom Donalda Trampa i poziv (na engleskom) da se za njega glasa. Ova vrsta propagandno-političke akcije namenjena je, kako objašnjava...
NastavakTajna sreće, 15. avgust, ponedeljak
Ovde se kuka ne samo iz navike nego i iz zadovoljstva. Ista stvar je i sa laganjem. Kukanje i laganje se dopunjavaju. Gromada od koje se filtrira kultura. Esencija mudrosti. Laži i žalopojke. Kako u politici, tako i u svakodnevnom životu. Više ne znaš koliko je ko u bunaru, a koliko sve to jedno foliranje. Na vrhuncu nečijeg trijumfa vidiš kako je sve jedna trivijalna koreografija. Napredak se objašnjava uz pomoć statistike a lični uspeh preko FB-a. Ko zna, možda je tajna sreće u Srbiji u foliranju. Svestan sam da Srbija u tome nije usamljena. Foliranje je globalna pojava zbog koje lokalno patimo. Ili smo srećni? Prestao sam da čitam Politiku. Kupujem je samo subotom zbog Kulturnog dodatka. Nedeljom je Politika već godina poprilično odvratna. Tada se plasiraju posebno pripremane “otrovne” teme. Sećam se devedesetih kada je to bio termin za komentare Gorana Kozića. (Čitao sam da je Goran...
NastavakEmentaler i novine, 12. avgust, petak
U Beloj Crkvi nema nedeljnika “Vreme”! Nema, pa nema! Pa šta s tim? Nema ni ementalera! Sve je prilagođeno ekonomskim mogućnostima građana. U samoposlugama i prodavnicama (koje se nazivaju diskonti) prodaje se na crtu. Velika sveska sa tvrdim koricama u kojoj su zapisana imena i dugovanja. Plaća se svakog meseca, najmanje dva puta. Kako stigne penzija. Od novina se kupuju one najjeftinije, one od dvadeset dinara. Uvek se potresem kad vidim naslovnice. Sad se puca na ovoga, sad na onoga! Premijer kaže da je Danas tabloid. Šta su onda Kurir i Informer? Glasovi iskonske mudrosti? Pre nego što se u petak vratimo u Beograd prodavac sa jednog kioska mi otkriva da više ne nabavljaju “Vreme”. Bez “Vremena” se, naravno, može preživeti. Kao i bez ementalera. Ostaje, međutim, gadan osećaj da nije u pitanju samo platežna moć građana koliko čišćenje medijskog prostora od svake vrste kritičkog mišljenja. Znam ja dobro...
NastavakZgnječiti cvrčka, 5. avgust, petak
Svake godine, za 5. avgust, flešovi hrvatske Oluje. Vraćaju se sećanja na nesreću i tugu jednih, a trijumfalizam i slavlje drugih. Hrvati slave pobedu, povratak izgubljene teritorije i pravdu, Srbi žaluju zbog žrtava, izgubljenih domova i nepravdu. Od samog početka “događanja naroda” i “balvan revolucije” znao sam da to ne može biti dugog veka i da će se to skupo platiti. Na početku su nesrbi bili proterani sa teritorije SAO Krajine. Napravljena je grofovija ludosti i gluposti – kombinacija promišljenog policijsko-političkog plana i stvarnog osećanja ugroženosti, pojačanog reminiscencijama na strahote koje su Srbi doživeli u ustaškoj NDH. Ništa nije moglo toliko da ojača nacionalistički, profašistički duh u Hrvatskoj kao stvaranje SAO Krajine, sa sve četničkom ikonografijom. Kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Tuđman je bio figura, baš kao i Milošević, koja je mogla da ujedini sve nacionalne, političke, kulturne i društvene frustracije. I jednog, i drugog...
Nastavak