Zašto se komarci najavljuju?

Podgora, Dalmacija, Mediteran, maj 2017-e. Sunčano, ljetno vijeme. Prvi put ove godine sam u sandalama i prvi put u moru (bar do koljena). Navečer, strefi me prvi ubod komarca. Pada mi na pamet pitanje, također po prvi put: zašto komarac zuji, dakle najavljuje svoj napad? Ne daje li tako priliku žrtvi da se obrani? (U stvari ne. Kad se bolje razmisli, samo joj omogućava da se zvizne po uhu, a to je bolno. On ugrize negdje drugdje.) Budući da je Google danas preuzeo od psa status najboljeg čovjekov prijatelj (a ne mora ga se ni izvoditi tri puta na dan da piški), pitam njega. Razočarano utvrđujem da se to već mnogo ljudi priupitalo; nešto teže se otkriva odgovor. Na kraju ga ipak nalazim. Komarci lete brzinom od samo 2 kilometra na sat što ih čini jednima od najsporijih insekata. Izgledaju nam brzi jer smo mi spori. A zuje zato što mašu svojim malim krilima 300 do 600 puta u sekundi.

Svašta čovjek nauči. Na primjer, malo je poznato da je 20. august Svjetski dan komaraca. No njime se ne slave oni sami, nego britanski liječnika Ronald Ross koji je krajem 19. stoljeća otkrio da ženke komaraca prenose malariju na ljude. Možda nismo ni svjesni da su ti izbezumljujući insekti opasniji od tigrova, zmija i morskih pasa jer uzrokuju više ljudskih smrti nego bilo tko drugi (izuzevši samog čovjeka). Prebivaju na Zemlji 95 miliona godina, ima ih oko 3500 vrsta od kojih je nekoliko stotina opasno po (ljudski) život. I dok muški komarci preferiraju nektar, ženkama se više sviđa krv. Ona im je potrebna kako bi dobile proteine za svoja jajašca. (Jedan od načina zaštite je namamiti ih posudom punom hrane bogate proteinima kako bismo ih odvratili od napada na nas.)

Paralele  sa ljudskim ponašanjem nameću se same, iako bih ih rado izbjegla (ali ne postižem). Nekako sve vode ka napadima, postizanju cilja, korištenju drugih za svoje interese. I polako vode ka igrama moći. Dolaze do onih kojima je volja za moć centar bića, životna strast… Ali bojim se da neće dostajati zadržati se na komarcima. No, za početak je dobro. Dakle, mnogobrojni ljudski primjerci usmjereni na osvajanje nekog tipa moći (nadmoći nad drugima) nalikuju komarcima. Glasni su, najavljuju se, zasljepljuju bukom, zuje i grizu, ispijaju životnu energiju, agresija im je bliska poput disanja i izgledaju kao alfa mužjaci (i onda kad to nisu)…… U stvari, negdje su i pošteni – lijepo i otvoreno svima pokazuju s kim imaju posla. Pa tko hoće nek izvoli. Mnogi hoće.

(Pogledajmo na primjer histeričnog Trumpa. Ili, nama bliži primjer; sirovo arogantnog “snažnog junaka”, “našeg čovjeka” – Šešelja. I tako dalje…)

Ali ima i druga grupa, ništa manje željna moći ali na prvi pogled drugačija, prije svega u stilu. Oni su tihi i pritajeni, ne kažu vam “Napadam”, često ih nismo svjesni. Po prirodi su podmukli manipulatori, ne stvaraju buku, služe se pipcima koji vas dohvate iz sjene. Ili, bolje rečeno, iz dubine u kojoj se skrivaju poput meduza. Ne mislim na meduze iz grčke mitologije nego na želatinozne mekušce neodređene forme, one koje su toliko fotogenične kad ih uhvati kamera nekog nesumnjičavog promatrača. (Lako se zaboravi da u morima njihov otrov može izazvati poteškoće s disanjem, povraćanje ili čak gubitak svijesti. Posebno je opasno djelovanje otrova australske morske ose, koje može izazvati i smrt čovjeka). Naravno, još su opasnija meduzi nalik stvorenja koja žive nama u blizini.

(Tu nekako ulazi samokontrolirani Putin, ili Plenković, rafinirano arogantan “gospodin finih manira”, “svjetski čovjek. I tako dalje…)

Obje ove grupe izgleda da izazivaju hipnozu, masovno ludilo, hodočasničko sljedbenistvo…. Lako ih je razdvojiti samo u teoriji. U praksi, drže nas u strahu razigrani križanci komarca i meduze…..Ne treba ni jednima od  njih  truditi se prečitavanjem Machiavellia ili “Umjeća ratovanja”. Na ruku im ide ljudska priroda, ona koja ih povezuje (i razdvaja, jer su posebno talentirani) od njihovih žrtava, “običnih ljudi”, onih koji “hoće”, predaju se nečemu što im izgleda kao sudbina ili neumitni tok historije.

Jesu li ti podanici/žrtve siromašni duhom, dakle blaženi? Ili su slijepi? Kukavice? Stoici i skeptici (nosioci filozofije “nesretne svijesti” usmjerene da shvaćanje i prihvaćanje granica svijeta, a ne pokušaj promjene u njemu)? Zombiji koji vjeruju u svoju osvještenu ljudskost i zdrav razum?Ili ona tri mudra majmuna (koja baš i ne izgledaju toliko mudro; možda se radi o jednom majmunu sa tri para ruku)? Jedno je izvjesno;  oni nisu malobrojni “sinovi protivljenja” (tj. ljudi ispunjeni Đavolom, “lavom koji riče” iz Novog zavjeta). Ti jedini znaju da se bukom stvara dojam, da pipci znaju gušiti ….No, da se sad ne ide predaleko. Samo treba naglasiti da komarcima i meduzama slični ljudi ipak pošteno ne poručuju “Napadam”. Poruka je nježnija, naizgled suptilna, tipa “Evo vam konačno mene, ja vas spasavam”. Tko ne bi želio biti spasen? Pa im se vjeruje, lakše je tako.

Komarci nisu samo/uvijek mali iritantni agresori koji izazivaju otekline na koži i svrbež. Mogu izazvati neugodne alergije. Ili malariju…. Često su smrtonosni…. Oni ne prenose samo malariju, nego i mnoge druge smrtonosne bolesti poput žute groznice, denge groznice i encefalitisa, na primjer u Subsaharskoj Africi.

 

Skloni smo vjerovati da svaki elemenat ekosistema ima smisla. Je li tako i s komarcima? Diskusije traju godinama i da se ne povjeruje kuda neke vode. Tako Victoria Ellis napominje kako bi odstranjenje komaraca dovelo do porasta populacije u najviše pogođenim afričkim zemljama “koje i sa dosadašnjom populacijom imaju značajnih socijalnih i ekonomskih problema. Povećanje populacije samo bi otežalo ekonomsku poziciju koja bi dovela do novih problema, prvenstveno u vidu povećanja gladi.”! Ona stalozeno ukazije na to da je bolje za Afriku ostaviti komarce na miru a Afrikance da umiru, kad su vec i tako siromasni, ima ih previše, gladni su i stoga stvaraju probleme….

Mnogi drugi, kad raspravljaju o svrsi komaraca, ne misle na negativni ekonomski efekt siromašta. Bave se svojim poslom. Entomolog Daniel Stickman kaže  da je jedini ekoloski efekt eliminacije štetnih komaraca taj što ćemo imati više ljudi. Ostavlja sirotinju na miru. Jo Lines navodi da ne postoji nama poznati hranidbeni lanac gdje bi komarci bili nezamjenjiva poveznica u kružnom procesu. Prema njegovom mišljenju ukoliko komarci nestanu, njihovo mjesto zamijeniti će slični insekti koji nisu pogubni za čovjeka. Svijet bez komaraca bio bi znatno sigurniji za nas (pogotovo, ako koga briga, za Afrikance). Mnogi znanstvenici se slažu da bi poslijedica eliminacije komaraca bila minimalna po ekosistem planete. U časopisu Nature Janet Fang piše da bi sve u prirodi funkcioniralo i dalje kad nam nitko ne bi zujao oko uha. Ali problem je u tome što još ne postoji uspješan metod eliminacije komaraca koji bi zaobišao, poštedio “korisne” vrste. Dakle, što je tu je; komarcima je jedina svrha u životu da nas iritiraju i hrane se nama. Valjda je i to nešto. U svakom slučaju, ne vidi im se kraj.

…. Mislim da ću koje popodne ponovo otici na plažu. (Tamo se mogu skupljati kamenčići i gledati u daljinu.) U to doba komarci još ne napadaju, a meduze me, vjerujem, ne očekuju.  Samo oni koji se usuđuju plivati u moru koje je još prohladno mogu biti u opasnosti (Dalmatinci ne; oni ne ulazi u more dok ne postigne pristojnih 25 stupnjeva, tako je to oduvjek). Nešto sam i naučila što se obrane tiče, pa ću navečer staviti Autan, uključiti u struju tabletu Pitroida, složiti oko kreveta ponudu hrane bogate proteinima za majke komaraca-beba i nadati se najboljem. (Još se premišljam što ću protiv humanoida. Za početak, ne radi mi televizija.)

Mira Oklobdžija