Moj dnevnik
Diogen i boranija, 18. septembar 2017, ponedeljak
O Diogenu iz Sinope smo učili ono što smo već znali: da je živeo u buretu, da se nikome nije udvarao, da je bio slobodan, tvrdoglav, često drzak. I duhovit, naravno. Diogen beše neka vrsta antičkog performera koji je svoju filozofiju i uverenja delio na očigledan i direktan način. Od Diogenu ima mnogo više anegdota nego napisanih knjiga. Bio je moralista u jednom sasvim posvećenom, ospesivnom obliku. U tom je smislu bio poput Sokrata. Mada, uz mnogo više ulično-scenskih nastupa nego monologa. Doživeo je devedeset godina (412-322 pne). Lepe godine. Umro je u Korintu gde je, navodno, podučavao decu bogatih i uspešnih ljudi. Filozofi toga doba morali su znati mnoge stvari a ne samo da se igraju rečima. Krajolik i klima u Korintu mnogo su lepši nego u Atini. Diogen očigledno više nije stanovao u buretu. Bure, kao garsonjera: mladost – ludost!. Bio sam u Korintu pre mnogo...
NastavakValden u Srbiji, 12. septembar 2017, utorak
Nekada davno, kad sam prvi put čitao “Valden ili Život u šumi” od Henri Dejvid Toroa, učinilo mi se da bi svako od nas morao da pronađe neko mesto, posebno jezero, gde bi mogao da se osami i preda razmišljanju i posmatranju sveta oko sebe. Kako sam postajao stariji to sam više napuštao ideju: svakome svoje jezero. Prepuštao sam se sanjarenju u prvom licu jednine. Pre toga sam, kad sam imao nepunih petnaest godina, letovao sa rodbinom (mojoj najstarijom tetkom i njenom porodicom) na Boračkom jezeru. To je bilo, nadam se da je i dalje, jedno prekrasno plavo-zeleno jezero smešteno u kotlini iznad koje su se nadvijale strme planine obrasle gustim šumama. Drveće se spuštalo do samog jezera čiji je jedan deo, glavna plaža, bilo skroz peskovito. Iznad plaže, u šumi, bila je Šantićeva vila. Tu negde je godinama živeo i neobični slikar Drljača. Mislio sam da će jednom...
NastavakSeneka i čvarci, 8. septembar 2017, petak
Opet sam se setio Seneke. Bio je četiri godine mlađi od Hrista. Nadživeo ga je trideset i dve godine. Sam je sebe morao ubiti po milostivoj zapovesti Neronovoj. Za razliku od Hrista nikakvu veru nije napravio. Ni narod nije poveo u nekom određenom pravcu. Nijedno čudo nije proizveo, osim možda onoga što je toliko dugo pored ludaka imperatora preživeo. (To se može prepoznati i kao sposobnost adaptacije.) Za razliku od Hrista pisao je svojom rukom. Bio je moralista u okvirima mogućeg. Zalagao se za skromnost i čestitost, ali nije odbio veliko bogatstvo i položaj. U mladosti je propovedao vegetarijanstvo. Morao je da opravda Neronovo ubistvo majke (Agripine) jer bi to neko drugi svakako uradio. A Seneka je vrlo dobro znao kakva je bila Agripina. Međ` cvećkama sa bodežima i kukutom teško je biti košer baštovan. Lepo je celu situaciju objasnio sam Seneka: „Čovek je nesrećan onoliko koliko misli da...
NastavakObeshrabriti, 6. septembar, sreda
Imao sam jednom jednog prijatelja mnogo pametnog. Ne samo da je bio mnogo pametan nego je i karakter imao. Kad bi se uzbudio oko nečega obavezno bi, ako sam bio u njegovoj blizini, govorio: Ajde me malo obeshrabri! Ne znam koliko sam u tome uspevao, jer smo često iste strasti i uverenja delili, ali svoju sam ulogu ozbiljno shvatao. Ni on, pa ni ja, ne odosmo na Kubu ili Nikaragvu, da se borimo za narod i pravdu. Ni u kakve partije ne uđosmo. Ne završismo kratki kurs obaveštajni, niti doušnici postadosmo, nismo postali kockari, pijanci, narkomani, kleptomani, prevaranti, ne zaposlismo se preko veze, ne nađosmo žene miraždžike, ne pronađosmo lek protiv raka, ne iskorenismo malariju i siromaštvo, ne dočekasmo ni bogatstvo, ni slobodu, ni prosperitet, najbolje obrazovanje, kupatilo u svakoj kući, a u svakom frižideru obavezno mleko, jogurt, puter, kačkavalj i šunkarica. Umsto svega samo mobilni. Moj stari pametni...
NastavakIz glave, 5. septembar 2017, utorak
Dešavalo se da Darinka O. iznenada sve ostavi i zakuka: nešto mi je ispalo iz glave! U početku bi svi poskakali. Počeli bi da se osvrću i traže pogledom šta bi to moglo biti. Neki su to doživeli toliko ozbiljno da bi išli četvornoške po sobi i zagledali. Šnala, dijadema, slualica od slušnog aparata, konfete, sočiva… Znam, sve je to sa a ne iz glave, ali ljudi tako reaguju, po navici. Da iz glave može da ispadne nešto sasvim drugo to obično znaju samo doktori. Oni po sobi traže delove tela, odnosno glave, parče sinusa, džinovski cerumen, zub, plombu, parčiće mozga… Pisci, međutim, celoj stvari prilaze mnogo kompleksnije. Duško, zvani Adonis, sitni pesnik iz Zaječara, prišao bi Darinki, uzeo joj desnu ruku između svoje dve krupne šake, stavio komplet na koleno svoje leve noge i rekao: Svakome ispadne ponekad nešto iz glave, Daro! Kakav je osećaj: da li je...
NastavakRukopis, 2. septembar 2017, subota
Bio jednom jedan pisac sa groznim, groznim rukopisom. Njegove muke sa beleškama na krilu deo su istorije književnosti. Da li je napisao “drugi” ili “dugi, “razmaz” ili “mamlaz”? Kako se odlučiti? Kontekst? Ali ako je reč samo o par rečenica, nekoj vrsti podsetnika, šta onda? Povremeno se tešio, dok se probijao kroz sopstvene beleške, da niko ne zna koliko pisaca muči ova muka. Malo je onih sa divnim, sređenim rukopisom i sekretaricama, ili suprugama, koje su vredno i predano prekucavale sve što bi pisac rukom zapisao. Tomas Man, na primer, kako je on sve lepo, i tečno, ispisao! Svi bi morali da se na njega ugledamo. Ali, recimo: Džojs, Džejms Džojs, on je baš umeo sve da zakomplikuje. Pisao je na sve strane. Samo je on mogao da se izbori sa svojim rukopisom. I koliko je grešaka pravio? Šta je sve izmešao i pobrkao? Ko to sada zna. ...
NastavakStid, 31. avgust 2017, četvrtak
Bio jednom jedan Miroslav Krstajić koji, čim nešto zagusti, počne da čupa kosu i jauče: O bože, o bože, šta sam ti ja skrivio? Dok je bio mladić to je delovalo. Svi su smejali, pa i on sam, na kraju. Ali kad se zaposlio, oženio i okućio, pazio je da ga niko ne vidi i ne čuje. (Osim žene i dece, naravno.) Čim se desi neko sranje izvan kuće Miroslav brzo u klozet, stane ispred ogledala i počne: čupa kosu i jauče jedno te isto. Čuo to jednom direktor, koji je bio u prolazu, pa se zabrinuo. Miroslav beše knjigovođa od poverenja. Dumao, dumao direktor nedelju dana pa se obrati svešteniku za savet. Pop mu reče da je takvih ljudi, koji kukaju i zazivaju Boga sve više, ali da to ne znači da su svi vernici. Posle toga direktor naredi Miroslavu da ode kod popa. Pop otkri da Miroslav...
NastavakOsećaj, 30. avgust 2017, sreda
Sreli se kučak i kučka i na prvi pogled zaljubili. Odluče da sviju zajedničko gnezdo, podignu dom, izaberu mesto za život, nešto zgodno, malo dalje od centra, ali ne pusto, čist vazduh, a blizu škole za buduću decu, dobar prevoz. I pijaca. Kad su se smestili, a neprekidno u ljubavi, i u planovima, kažu jedno drugome: baš smo se lepo skućili, ali stalno imam osećaj da je ovde neko ranije živeo. Nije to osećaj ni prijatan, ni neprijatan, jednostavno: tu je. I kad su došla deca, koja su vremenom porasla, a kučak i kučka bili sve stariji i sporiji, i sve su kraće krugove oko svoga doma pravili, onaj je osećaj bio sve jači i jači. Jednoga dana im na vrata pokuca poštar. Nosio je veliki koverat od roza papira. – Za nas, iznenađeno će kučak i kučka. – Za vas! Tako piše, reče im poštar. U koverti beše...
NastavakIza zatvorenih prozora, 29. avgust 2017, utorak
Iz obližnje zgrade već danima se širi užasan smrad. Naleti, pa se izgubi. Već smo počeli da sumnjičimo jednog mačkoljupca iz te zgrade da plitko sahranjuje preminule ljubimce. Danas saznajem da smrad dopire iz stana sa prvog sprata u kojem je živela jedna baba. Niko joj ne zna ni imena. Godinama je sedela na hoklici pored ulaznih vrata i glasno komentarisala ono što se u ulici i državi događalo. Bila je prilično drčna, sa bogatim rečnikom psovki. Nije bilo pametno kačiti se sa babom. A onda je baba jednostavno nestala. Nikome iz zgrade nije bilo sumnjivo. I tako jedno pola godine. Onda su, valjda, njene najbliže komšije osetili smrad koji dopire iz njenog stana. Pa su, posle dugog većanja, navodno, pozvali policiju. A policija se nije odazvala. Onda su pozvali bravara da obiju vrata. Bravar im rekao da je ključ u vratima. Ne znam da li je tada najzad...
NastavakSpavaonica, 24. avgust 2017, četvrtak
U sredu, na putu do katastra, u 27. marta, iz pravca Knez Danilove, naletim na improvizovanu spavaću sobu ispod stepenica jedne od zgrada. Uz put sam prošao Dalmatinskom, pored celog reda straćara i potleuša, da bih onda izbio na deo impresivnih zgrada, celog bloka, sa sve garažama, centralnim parkom, novootvorenim fensi kafeima i sličnim pratećim radnjama. Kad sam skrenuo prema Knez Danilovoj izgled ekskluzivnosti bloka još se pojačao. Tu je nekad bila fabrika od crvene cigle, oglodana i napuštena, ali lepa zgrada. U njoj su se pravili kuglični ležajevi. (Kako to samo gordo zvuči.) Kasnije sam, kod kuće, pronašao sajt bloka koji nosi impresivni naziv Central Garden, i malo listao po njemu. Ponuda kako se već pravi za prodaju ekskluzivnog prostora za ekskluzivne kupce. Cena kvadrata je dvostruko veća od prosečnih stanova u centru grada. To je sve veliki posao, velika ulaganja, pa i veliki profit. Gluposti...
Nastavak