Talibani u Novom Sadu, 18. mart, subota
Ne mogu da dođem sebi zbog onog uništenog murala u Novom Sadu. Možda sam toliko omatorio pa svaka “sitnica” može da me izbaci iz koloseka. Znam da nije u pitanju samo vrednost: umetnička, estetska, simbolička, socijalna, još je nešto u pitanju što mi podiže pritisak. Glupost, neizmerna poput svemira! Neznanje, duboko i nepregledno poput najdublje okeanske provalije! Arogancija i samouverenost kao neraskidivi amalgam svakog populizma! Plima odvratnosti!
Autor murala je poznati svetski umetnik Remeda. Mural je nastao 2009. godine. Za sutra je u centru Novog Sada najavljen protest protiv ovog vandalskog čina. Koji su motivi? Nerazumevanje, mržnja prema prethodnoj vlasti, pokazivanje “mišića”? Sve je to toliko besmisleno i neobjašnjivo da razmišljanje o tome neumitno vodi u samouništavajuću logičku petlju. Čitam da je protiv murala bila i neka obližnja crkva. Pojma nemam čija je crkva u pitanju. Navodno su u muralu videli nekakve satanističke poruke. Kad sveštenici počnu da tumače umetnost to je pouzdan znak da se sprema neko veliko sranje.
Naravno, uništavanje murala tako što će se on prekrečiti izgleda kao nešto sasvim mirno i elegantno. Nigde u blizini nema bradatih talibana koji samozadovoljno gledaju kako eksploziv ruši one ogromne Bude. Nema ni džihadista koji macolama razbijaju Palmiru. A ipak, sve je tu. Da li su zvona na crkvi slavodobitno zvonila kada je uništen mural? Da li je onaj ko je izdao nalog da se to uradi trijumfalno pljesnuo rukama i rekao: sve ćemo njihovo da uklonimo?
To je mrak novog početka. Mrak koji se spustio zajedno sa Kristalnom noći, mrak koji je odneo sve one slikare, pesnike i pisce u Gulag, mrak koji se obnavlja svakim novim početkom.
Mislite da preterujem? Mislite da je reč samo o ukusu?
Nabijem na kurac vaš smrdljivi, nakazni i podli ukus, vaše ikone napravljene od ceculja, crepulja i izmišljene istorije. Neka je prokleta stvarnost sazdanu od rialitija i tabloida, vaš bedni ukus koji je samo eho straha od svega i svačega, kao i očekivanja da ćete iznenada upravo vi biti nagrađeni zbog poniženja koja ste trpeli celog života. I vaše ačenje zbog porekla, vere, tradicije i čega još, samo je jedna ogromna tragična praznina. Vi sami ste praznina. I vi sami, baš zbog toga, možete da nanesete najviše zla.
Hvala vam majstori grafita što ste na mestu uništenog murala nacrtali onu mega kurčinu. Kao da ste time svima poručili. Jebite se! I dalje se diže!