Sorosova torba, 20. maj 2017, subota
Soros je sa sobom stalno vukao jednu prilično staru, kožnu, neuglednu torbu. Bila je braon boje, zakopčavala se sa dva kajiša, ručka takođe od kože. Sva se bila raširila, kao debelo prase, od papira koj su bili nagurani u nju. Pitao sam njegove pratioce da li mu je to kancelarija, a oni potvrdiše. Unutra su izveštaji sa berze, statistika, podaci… sve što mu treba da se uključi u svet velikog biznisa ma gde se nalazio. I logaritamska tablica, obavezno, pomislih u sebi. Bilo je to pre pojave tableta i notebook-a.
Kad se smestio u predsednički apartman u Interkontiju, kad je prvi put bio u Beogradu, u posebnu je sobu stavio svoju torbu. Obilazio sam oko nje kao mačak naslućujući da se u njoj nalaze tajne koje verovatno ne bih mogao da razumem.
Soros je pun energije. Dan mu počinje oko šest u jutro. Morali smo da mu tražimo sparing partnera za tenis u sedam u jutro. Pronašli nekog sekretara iz britanske ambasade. Ceo dan sastanci i smucanja (sve sami važni ljudi i institucije) a oko jedanaest uveče, kad se vrati u hotel, i ja mislim, sad će najzad da se smiri, a on me pita: a je l si za jednu partiju ping ponga?
Kako da ga odbijem? Osim toga, volim ping pong. Mada, pomislim, sada moram da tražim sto i opremu, da jurim ljude.
Taman da krenem da telefoniram, a on kaže: ništa ne treba, sve imamo.
Uđemo u sobu za sastanke u njegovom apartmanu na čijoj sredini ogromni konferencijski sto. Njegova tajanstvena torba na stolu. Soros je očas otvori i poče da vadi stvari: mrežica za sto, dve logaritamske tablice, kutija sa dva ping pong loptice, onda nekakvi papiri sa gustim tabelama i brojevima, najzad nekoliko čudnih mapa koje su bile loše savijene pa su se odmah otvorile.
I tako smo igrali ping pong sa logaritamskim tablicama umesto reketima kao nekada, pre mnogo godina, u gimnaziji. Logaritamske tablice su super za ovo. Moraš samo da vodiš računa o tome da palcem, iz forkenda, ne udariš lopticu. Igrali smo do ponoći. Mislim nerešeno.
Sad nešto razmišljam o onim mapama. Sve mi se nešto čini da je tu reč o budućnosti. Veoma dalekoj. Za nekoliko stotina miliona godina. Da li će tada uopšte biti nekoga da igra ping pong? Kada se kontienti približe i spoje ko će umeti da čuje zvuk igre?