Razočarenje u 2 glasa, 13. maj 2017, subota

Mislio sam

U stvari nisam

Da ću moći da se razočaram

Ali ne ovoliko

Koja naivnost, koja stopa verovanja u ljudsko poštenje, koja zabluda

U stvari, već decenijama negujem tu debilnu crtu karaktera

Sam bog zna kako sam se izvukao, snašao, preživeo

Raspad zemlje, ratove, tranziciju (koja je još u toku)

Zar to što se oko mene dešavalo nije bilo dovoljno da se naučim pameti

Da se spustim na donje prečage, da malo po malo, počnem bosom nogom da dodirujem površinu planete

Niko me nije bio po ušima da ostanem tvrdoglav i zagledan u daljinu gde vredni vrednuju i nagrada stiže ako ne preko novina onda pouzdano western unionom

Mimo  žirija i komisija

Dajte mi, bar jednom, mesec dana da provedem okružen mirom u udobom mirnom gradu koji ima svoju luku i najmanje tri svetionika

(Ko bre da ti da, da li si ti normalan?)

Da mogu da pišem knjigu koju ću ukrasiti crtežima po sećanju

(Koja bre knjiga, koji crteži, koja sećanja?)

Da ne mislim na novac, bolesti, porodične komplikacije, odvratnu društveno-političku simulaciju

(Danas je Dan bezbednosti, zar ti nije jasno kome je i dalje sve potaman?)

Da ne gledam lica koja me nerviraju, da ne slušam odjeke razgovora i komentara o propasti svega i svačega

(Umri!)

Molim vas da prestanete da me podsećate

(Jedino!)

Sve više asteroida i krupnih nebeskih tela juri prema Zemlji

Sve više virusa mutira i priprema se za konačni obračun

Lednici se otapaju, more se podiže, buđ napada silose sa kukuruzom, banane se raspadaju, lude krave opsedaju kapije

Kraj je blizu a ništa nismo uradili za sebe

(Pa?)

Nema više čistih gaća i peškira

Ispraznile su se baterije

Jedan moljac održava poredak stvari

Spljeskaću ga ako mi sleti na sto

Vidiš to je odnos snaga

Ipak sam razočaran.

(Vidim!)