Princip zadovoljstva, 8. februar 2018, četvrtak

Bio jednom jedan čovek koji nije mogao da se snađe. Kažu mu idi levo, pa desno, gore, pa dole, a on sve pobrka. Nađe se na potpuno drugom mestu. Kako sa snalaženjem u prostoru tako i sa vremenom. Dogovore se da se vide sutra, a on misli da je to za nedelju dana. Kad prođe nedelja on bude ubeđen da je to bilo pre deset dana. Ono što je bilo najprostije za njega je bilo previše komplikovano, ono što je bilo složeno moglo se rastaviti i opet pretvoriti u nemoguće. Na kraju su drugi preuzeli da ga vode, pokazuju i upućuju. Kad bi bili raspisani izbori on se živo zanimao ne samo za koga će glasati nego i zašto. Obilazio je stranačke skupove. Klimao, ćutao, aplaudirao. Obično bi, na dan izbora, rekao da ne bi želeo da od njega nešto zavisi, pogotovo kako će živeti drugi ljidi. O sebi, i svojim potrebama, nije razmišljao. Žena mu napiše na ceduljici: “toalet papir, paklica putera, jogurt od pola litra, trajno mleko od litre i kilogram šećera”, a on cedulju savije dva puta, stavi je u unutrašnji džep i zaboravi. Ipak se, u neko doba seti da bi trebalo nešto da kupi, ili ga žena pozove da ga podseti, pa mu tada kaže i gde je stavio cedulju dva puta presavijenu. Kad je plaćao mogao je da ga prevari ko hoće, ali račun obavezno ponese pa žena kod kuće sve proveri.  Jednom mu iznenada pade na pamet, bio je utorak posle podne, opet su bili neki izbori,  dok je kupovao stvari sa ceduljice, da kupi i sto grama crne čokolade i dve kesice sa šlagom u prahu. Nije da nije voleo čokoladu, kao i ostali ukućani, ali je bio pomalo potresen tim iznenadnim nagonom da kupi stvari koje nisu bile na spisku. Kad je došao kući žena je odmah videla “uljeze” u kesi iz radnje. Umesto objašnjenja čovek samo reče: “mus”. Odmah je počeo da radi na njemu. Istresao je kesice sa šlagom u duboki sud, izmerio četvrt litra hladnog mleka, sve pomešao i počeo da muti mikserom. Prvo polako, a onda sve brže. U maloj šerpici izlomio crnu čkolodau, dodao malo putera, i  stavio je da se topi na slaboj vatri. Sve je ovo radio brzo i organizovano, kao da je to radio nebrojno puta. Žena i deca su ga zapanjeno gledali. Kad se čokolada istopila i pretvorila u grustu crnu tečnost, a šlag stvrdnuo, polako je počeo da sipa čokoladu u šlag, neprekidno polako muteći velikom kašikom. Onda je mus razdelio pravilno, po pet velikih kašika u šolju, ukupno četiri, pokrio ih folijom i stavio u frižider da se ohladi.

I od tog dana poče da se snalazi kao i svi drugi. Samo na izbore i delje nije hteo da ide. Psovao im je majku lopovsku.

Psiholozi rekoše da se to ponekad dešava pod pritiskom i stresom, ali svi se pitaju: kakav je pritisak i stres mogao da ima neko ko se ne snalazi. Biće da je u pitanje nešto drugo. Možda princip zadovoljstva.

A mus je ispao pravi. Pojedoše ga posle sirotinjskog ručka. Mljackali su i mnjaukali od uživanja. Čovek samo reče: sledeći put da narendam malo kore od pomorandže. I posle toga ga je pravio bar jednom mesečno.