Musaka, 20. avgust 2017, nedelja

Danas, za ručak: musaka! Krompir, jedna cvekla, jedna crvena paprika, oko 300 grama mlevenog junećeg mesa, prethodno kratko prodinstanog sa crnim lukom, sve zaliveno mešavinom od dva jaja, pavlakom za kuvanje i mlekom. Cvekla i paprika su bili ukrasno, iznenađujući  elementi, premda nesumnjivo imaju i svoju gastronomsku ulogu.

Musaku pamtim iz detinjstva. Mnogo pre prvog putovanja u Grčku. Musaka pripada tzv. kategoriji “kuvanih jela”, poput pasulja, kupusa i punjenih paprika. Pohovane, ili faširane šnicle, koje “idu” sa krompir pireoom, odnosno spanaćem, nekako ne pripadaju “kuvanim jelima” – više su deo luksuznog, hotelskog ugođaja. Nigde to, naravno, ne piše, ali te su se stvari, u naša vremena, podrazumevale. Uostalom, u detinjstvu i mladosti, priče o klopi, uz razmenu recepata, preporuka i saveta, beše samo u tragovima.

Naše musake nisu ni grčke, ni turske, ni arapske. Jedu se vruće. Možeš više da se opečeš od musake nego od pasulja. Teško da je reč o nekim posebnim, srpskim musakama. Najbolje bi bilo da ih nazovem balkanskim.

Ovo što se danas dešava predstavlja neki poseban oblik planetarne mutacije gde se svaka travka, plod ili protein analiziraju i pretresaju beskrajno.  Morate znati kojem tipu “ranjenika” pripadate da ne biste počinili neku strašnu grešku koja će vam načisto sjebati metabolizam.  U koliko sati, i koliko puta, jesti? Koliko vode popiti? Koliko hodati? Koliko spavati? Kako disati? Šta prvo izgovoriti? Kome se poveravati? Koliko uzimati so, šećer i brašno? Crveno, plavo, žuto ili kakvo već meso? Sve obustaviti? Pogledati se u ogledalo? Odbiti deset godna zbog Černobila? A dvadeset zbog Miloševića? Ići pravo ili krivudavo? Koliko genetika utiče na dužinu života? Dokle i čemu sve to?

Televizijske emisije o hrani, njenoj pripremi, dejstvu, posledicama, najzad i o ukusu, podjednako su popularne kao i rialitiji. Iako volim klopu, i kuvanje, sve mi je odvratnije to zajedničko udubljivanje  i  razumevanje.

Musaka je nekako znak normalnosti.

Naše majke su najčešće pravile musaku od krompira, a leti i musaku od patlidžana i tikvica. Patlidžan i tikvice bi se kratko, pre slaganja u činiju za pečenje, pohovale – samo u brašno i vrelo ulje. Niko nije kukao zbog prženja i masnoće, ne sećam se da su se salvete koristile za upijanje viška ulja. Prethodno bi se patlidžan i tikvice isekli na tanke listove, posolili i ostavili jedno pola sata, da se orose, pa bi ih majka onda cedila iznad sudopere. Patlidžan smo volili više od tikvica, ali i tikvice su bile ok, svi smo sve jeli, čak i otac koji je, mislim, nešto bio u zavadi sa tikvicama. U to vreme nije bilo pavlake za kuvanje pa se musaka zalivala samo mešavinom jaja i mleka. Nije bilo ni aluminijumske folije već bi se – činija (pleh) pokrio drugim plehom, jer bi se, inače, musaka osušila.

Običaj pravljenja bešamel ili paradajz sosa, rendanje sira, posebno parmezana, pred izvlačenje musake iz šporeta, sve su to novovekovne izmišljotine. Raznorazni hibridi italijanske kuhinje.

Posvećujem ovoliko pažnje običnoj, klasičnoj musaki od krompira,  jer mi se čini da sam sve usamljeniji u nastojanju da sačuvam ne samo sećanje na neke ljude i događaje nego i jela sa kojima smo odrasli. Moram priznati da sam samo u jednoj stvari izmenio recept. Dodao sam pavlaku za kuvanje. Na nju sam se navikao ima tome oko dvadeset godina.

 

Pošto smo samo nas dvoje bili na ručku pripremio sam musaku u manjoj okrugloj činiji. Ukrasio sam je očima i ustima od cvekle i nosom od crvene paprike. Tek toliko da dobije vizuelni identitet. Sve vreme sam se plašaio da nekim slučajem musaka ne bude slična nekom od junaka sa naše javne i političke scena. Da, recimo, ne liči na nekog medijskog mogula, ili na nekog bivšeg ili aktuelnog predsednika, na Arkana, na neku pevaljku, na partijarha, muftiju ili rabina, na Karića, Dodika ili Legiju.

Nekada smo za ilustraciju odvratnosti koristili likove sa svetske političke scene (Franko, Salazar, Brežnjev, Nikson, Pol Pot, Bokaso, Čombe…) a sada imamo toliko ovih domaćih da nema potrebe da gledamo preko granice.

Ne bih sa vama podelio ovu našu musaku za sve blago, i svu moć, kojima raspolažete! Neka vam kuvaju oni koje ste odavno pojeli.