Istorija

U Drugoj beogradskoj mi je istoriju predavao profesor Hranislav Živković, sjajan nastavnik, koga smo zvali “Hrane.” Bilo mi je uvek smešno kad je izgovao imena engleskih kraljeva. Govorio je o “Henrihu Osmom.” Sedeo sam u klupi, govoreći u sebi: “Just say–‘Henry'” Dopadalo mi se, međutim, što je s velikom strašću govorio o istoriji, naročito o srednjovekovnoj, koja je mene uvek veoma interesovala. Jednom nam je rekao kako je shvatio Srednji vek u celosti proučavajući Kičevo i Braničevo toga perioda. Pričao nam je da je, budući zadužen za više od jednog razreda, mora držati veliki broj istorijskih činjenica “pod kapom.” Taj idiom mi se odmah dopao, budući mnogo slikovitiji od “all those facts at my command,” ili nešto u tom stilu. Sve se to pokvarilo u četvrtom razredu, kad smo prešli na dvadeseti vek, što znači da je istorija postala ideologija. Jednog dana, pred kraj prvog polugođa, profesor me upita da definišem fašizam. Baš u to vreme san se oduševljavao Fromovom (Erich Fromm) knjigom “The Dogma of Christ.” Naročito mi se dopadala Fromova teza da su fašizam i političko nasilje oblici nihilizma: ko je isprazan i nema ništa u sebi, govorio je From, nalazi oduška u nasilju i smrti. Zato sam odgovorio profesoru da je fašizam oblik nihilizma, što se nikako nije slagalo sa ideološkom bljuvotinom koja se nalazila u udžbeniku. “To je neka pomodna teorija,” rekao mi je profesor. Ne znam zašto me je to toliko uvredilo. U svakom slučaju, tog dana sam napustio školu, rešivši da polažem ispite u junu, i tako završim gimnaziju. Obavešten o mojoj odluci, profesor mi je rekao: “Tako nešto ne bih poželeo ni mom psu.” I pored svega toga, uspeo sam da maturiram. Maturski rad sam napisao o Šekspirovom “Juliju Cezaru,” na engleskom (of course!), i to je sve dobro prošlo. Kad sam mojoj profesorki sociologije rekao, na početku drugog polugođa, da bih voleo da radim nešto iz filozofije, rekla mi je: “To ti ne preporučujem, Žunjićev maturski rad je o filozofiji, a on ima takvo teorijsko znanje!” Nakon toga sam, srećan što postoji Šekspir, dugo lupao glavu o to znanje, pitajući se “how is theoretical knowledge different from plain knowledge?”

Zoran Minderović