Današnjica, 24. maj 2017, sreda

Na pijaci: krompirići – 60 dinara, tikvice 70, paradajz (roze) 220, luk (novi) 120, šargarepa (stara) 60, jagode 200, trešnje 200,  peršun, mirođija 20, beli luk (mladi) veza 50, čvarci 800, grašak (neočišćen) 300.

U tramvaju, na sredini, kod zgloba, stoji stariji čovek sa poluskinutim cipelama i neprekidno govori. Svi se odmakli od njega. On govori nekom vrstom engleskog, mada tu i tamo ubacuje po koju na italijanskom. Onda ponavlja na srpskom: psihoneuroza, psihoneuroza. Jes, aj lajk tu liv hier! Hau mač mani? Djeći euro gram! Du ju lajk mi?

Malo sunce, malo oblaci, onda uveče veliki pljusak. Baš kao što je bilo predviđeno. Besparica. Stiglo je pola penzije. Pokušavam da pronađem sredstva za pravljenje priča-filmova o Krugu Dvojke. 16 stanica, 16 priča. Nisam uspeo da dobijem podršku u Gradu. Mojoj naivnosti nema kraja. Novac se deli burazerski.

Negde sam pročitao pitanje i odgovor iz intervjua Vitolda Gombroviča pred kraj njegovog života.

– Kakvi su vam planovi u budućnosti?

– Grob!

Odgovarajuće, idiotsko pitanje, koje se danas umnožilo i oteglo kao zmijetine, i savršen, rezak i sarkastičan odgovor.

U Ovome Ovde vidim samo niz nesreća, nerazumevanja i gadosti. Gadi mi se da više pričam o tome. Propast menja pakovanje.

Sasvima mogu da zamislim da se neki idiot obrati javnosti sledećim rečim:  “Svako ima nešto, većina nema ništa!” Biram ime mudracu. Ima ih previše.

Besmisleno tačno.