Pivo ili vino, 7. maj 2017, nedelja
Danas je dosadna kiša, a i inače. Samo da još neko zapeva: Tužna je nedelja!
Razmišljam da li je uz pasulj bolje pivo ili vino. Ima pristalica i za jedno i za drugo. Ja sam se, od mladosti, navikao na hladno pivo uz vruć pasulj. I to onaj bogati pasulj, sa šargarepom, paškanatom, celerom, suvim rebarcima, dve polutke crnog luka propečenih na ringli, tankom zaprškom sa alevom paprikom, belim lukom, sitno seckanim prešunom, može i jedna seckana crvena paprika ako je u sezoni, biber obavezno… Nekad sam pripremao i tzv. istarski pasulj, sa seckanom goveđom pršutom i kukuruzom, a umesto klasične zaprške, na kraju ide sitno seckana dimljena slanina, peršun, beli luk i kašika dobrog maslinovog ulja. I uz njega mi je prijalo pivo.
Vidim, međutim, da je vino, pogotovo crno, prodrlo u sve pore našeg društvenog bića, a posebno je popularno među ženskom omladinom. I moja životna drugarica odvajkada pije crno vino uz pasulj tako da meni za ručak pripadne cela flaša piva sa kojom se ja junački borim do kraja.
Nekako mislim da nisu u pravu ljubitelji vina kad je reč o slaganju sa pasuljem jer meni pasulj izgleda skroz kontinentalno, poput kolenice sa kiselim kupusom ili pečenja. Ozbiljne stvari zahtevaju ozbiljan pristup. Mada, koliko je pivo uopšte ozbiljno piće? Rekao bih da se diskusija tek otvorila i da bi svakom mogao da da doprinos koji ne bi bio samo teorijski već i sasvim lični, iskustveni.
Ako bismo krenuli tom prehrambenom, klasičnom linijom života otkrili bismo, nema sumnje, mnoge eksperimente i iskustva koji bi, opet, udahnuli novu energiju uveliko presahloj teoriji. Za naše mladost Klod Levi Stros je svojom kategorizacijom na sirovo, kuvano, pečeno… učinio mnogo na okupljanju, družnju i pripremanju različite hrane. Rekao bih da je to sada davno prošlo vreme jer je dominacija brzinske hrane i još brzinskije isporuke pogasila mnogo poštene kuhinje. Zatrla bre, prave domaćine i domaćice!
Pišem ove redove u polumraku jer me mrzi da upalim svetlo, a imam i utisak da komšiluk samo gleda kada ću da upalim svetlo, na koju ću stranu da odem, da li ću nešto da spremam za jelo, da li da počnem da ločem štagod… Ili da izvadim započetu sliku na kojoj je jedan mnogo ružan tip sa šeširom od novina i tamnim naočarama ispružio ruku prema nečemu što je izvan slike. Zamislio sam da ispišem lepim, velikim slovima, preko cele slike, jednostavan naslov: “дуга рука правде”. Mada, ne verujem da će ta spodoba ikome pravdu da donese osim što će nekoga negde opasno da zajebe. Ali, takava su vremena. Ne može moja inspiracija protiv onoga u čemu sam, i sa čime sam.
Društvo se, vidim, okupilo. Ono staro, još iz Slobinog vremena. Tu su doktori medicinski, i oni istorijski, poput Strikovića i Veselina Đuretića, sa njima društvo mahom nepoznato mada ukrašeno titulama i znamenjima, da te bog sačuva. Očigledno su se penzosi okupili, malo se nacrvckali, naduvali, napumpali, zapevali… pa onda neko pokrenuo akciju protiv Darvina i teorije evolucije jer se ona, naime, previše temeljno natura našoj mladeži iako bi red bio da se omladina upozna i sa učenjem drevnim, biblijskim… Može biti smešno jer je budalasto, ali nije. Osetili su i ovi starci kako je sad trenutak da se ponovo okupe i da zamese novu čorbu. O njhovom pogledu na svet besmisleno je pričati. Nije slučajno da su živnuli. Tu je već mnogo toga pripremljeno. Od alternativne medicine i otpora prema vakcinama do nacionalističkog i klerikalnog iživljavanja. Kampanja protiv amerike i zapada generalno gora je nego u vreme najvećeg komunizma. U školama je veronauka već duže od petnaest godina. Mislio je Zoran Đinđić da će to da stabilizuje i uljudi društvo, da će poznavanje istorije religije mlade ljude da učini tolerantnijim i blažim, da će se i crkva uključiti u modernizaciju i civilizovanje zapuštenog naroda. Bilo je sve suprotno.
To što postoje neki kreteni u Teksasu i okolini koji promovišu kreacionizam kao ravnopravnu teoriju onoj Davinovoj neka okače mačku o rep. Dajte onda i oružje da se slobodno prodaje kao u Teksasu. I da sami pumpamo naftu! Šta će nam Rusi.
Ja sam, znači, za pivo uz pasulj. Ali ne branim nikome da uživa u vinu, špriceru, bevandi, viskiju, votki, tekili… pa i u vodi.
Samo me ne terajte da sa vama delim taj klo-klo.
Odoh da pijem za svoj groš. Napolju je mrak da mračnije ne može biti. Sutra je novi dan. Valjda.
(Sad čujem da je Lepenka skroz izgubila u Francuskoj. Ima nade. U to ime: po konjak!)