Obeshrabriti, 6. septembar, sreda

Imao sam jednom jednog prijatelja mnogo pametnog. Ne samo da je bio mnogo pametan nego je i karakter imao. Kad bi se uzbudio oko nečega obavezno bi, ako sam bio u njegovoj blizini, govorio:  Ajde me malo obeshrabri! Ne znam koliko sam u tome uspevao, jer smo često iste strasti i uverenja delili, ali svoju sam ulogu ozbiljno shvatao. Ni on, pa ni ja, ne odosmo na Kubu ili Nikaragvu, da se borimo za narod i pravdu. Ni u kakve partije ne uđosmo. Ne završismo kratki kurs obaveštajni, niti doušnici postadosmo,  nismo postali kockari, pijanci, narkomani, kleptomani, prevaranti, ne zaposlismo se preko veze, ne nađosmo žene miraždžike, ne pronađosmo lek protiv raka, ne iskorenismo malariju i siromaštvo, ne dočekasmo ni bogatstvo, ni slobodu, ni prosperitet, najbolje obrazovanje, kupatilo u svakoj kući, a u svakom frižideru obavezno mleko, jogurt, puter, kačkavalj i šunkarica.  Umsto svega samo mobilni.

Moj stari pametni prijatelj odavno više ne živi u Ovome Ovde.

S vremena na vreme se čujemo preko telefona jer on nije poklonik skajpa i vajbera. Povremeno kresne da će da se preseli iz grada u selo gde će da okopava svoju bašticu. Sam je. Onda mi ponovo kaže: ajde me malo obeshrabri. A ja, kao navijen, kažem da u ovim godinama ne vredi počinjati iz početka.

Priča se da je i Neron imao neke prijatelje, ili službenike, sve jedno, koji su imali zadatak da ga, s vremena na vreme, obeshrabruju. On ih je veoma poštovao sve do onog trenutka kad bi mu prekipelo. Dao ih je ubiti, proterati ili samoubiti. Svaki je sledeći savetnik bio sve oprezniji i uplašeniji. Kad je ono Neron zapalio Rim, savetnik mu je rekao: počnite od ovog kvarta sa strane, računajući da će se požar tu zaustaviti. Ali udari jak vetar i izgori pola Rima. Neron je, međutim, bio veoma zadovoljan. Mogao je da otpočne izgradnju novog Rima. Nagradio je savetnika imanjem u Pompeji. (Savetnik je nastradao u erupciji desetak godina kasnije.) Navodno je Neron dok je umirao, pošto je počinio samoubistvo, izgovorio: “Kakav umetnik, a umirem!” To me neodoljivo podseća na današnji svet.

 

Nema nikog da malo obeshrabri ove ludake od vladara.