Januarske pesme II, 20. januar, petak
Danas je Sveti Jovan. Juče u samoposluzi jedan stariji krupni čovek pokupovao sve meso. Kaže za slavu. Pa danas je petak! A petkom se posti. Bar oni koji slave slavu. Od jednog moga prijatelja crkvenjak u crkvi tražio da kupi specijalnu osvešćenu sveću sa ikonicom. Komplet skuplji jedno deset puta od obične sveće. Prijatelj odbio, rekao: već imam ikonu u kući, a crkvenjak gunđa i bogoradi, besan na ceo svet.
Meni je prilično muka od svega. Koliko od nepoznatog, još više od poznatog. Tramp mi je poslednja briga koja me, možda, i sarani a da toga ne budem svestan.
Pišem pesme u gluvo doba noći. Pišem, i, bar privremeno, uživam. Zima i dalje.
Kolo sreće
Možda je bolje što ništa nisi zaradio
Ne zarade se samo pare nego i boleštine
Prihodovao zvuči odvratno, poput nužnika na paru
Obogatiti se, može u više dimenzija, ali je jedna dominantna
To preseca ne samo razgovor nego i razmišljanje
Kako se izraziti o nečemu što deluje superiorno a nema veze sa životom
Možda je u pitanju ironija koja je po dužnosti i metafora
Još nisam čuo da je neko u životu ostao kratkih rukova
Čak i kad je umro na samom početku
Onaj koji je bio žrtva taj je za žaljenje ali to ne govori ništa o raspodeli
Onaj ko je uspeo taj je nešto doživeo i tačka
Posle toga se izgubi iz vida
Znanje – imanje!
Jebo te, koja kosmička pravda, koji svici, koji orasi, koja surla na zalasku sunca!
Ni za nasleđivanje nisam, a kamo li nešto da zaradim!
Moraće me darivati neki drugi posednici.
Biti ti
A biti ti, a biti ti, a biti ti
To je tako jednostavno neizvodljivo
To je tako udaljeno
Tako sjajno razorno i nerazumljivo
Doživiš hiljade i hiljade promena vremena
Smene godišnjih doba, dana, noći
I kad pokušaš da se uhvatiš bar jedan pljusak ili vedro jutro
Doživiš otkriće nemoći
Poželiš da si neko drugi
Kao da bi samo tako mogao precizno da naciljaš prošlost