Januarske pesme II, 20. januar, petak

Danas je Sveti Jovan. Juče u samoposluzi jedan stariji krupni čovek pokupovao sve meso. Kaže za slavu. Pa danas je petak! A petkom se posti. Bar oni koji slave slavu. Od jednog moga prijatelja crkvenjak u crkvi tražio da kupi specijalnu osvešćenu sveću sa ikonicom. Komplet skuplji jedno deset puta od obične sveće. Prijatelj odbio, rekao: već imam ikonu u kući, a crkvenjak gunđa i bogoradi, besan na ceo svet.

Meni je prilično muka od svega. Koliko od nepoznatog, još više od poznatog. Tramp mi je poslednja briga koja me, možda, i sarani a da toga ne budem svestan.

Pišem pesme u gluvo doba noći. Pišem, i, bar privremeno, uživam. Zima i dalje.

 

 

Kolo sreće

 

Možda je bolje što ništa nisi zaradio

Ne zarade se samo pare nego i boleštine

Prihodovao zvuči odvratno, poput nužnika na paru

Obogatiti se, može u više dimenzija, ali je jedna dominantna

To preseca ne samo razgovor nego i razmišljanje

Kako se izraziti o nečemu što deluje superiorno a nema veze sa životom

Možda je u pitanju ironija koja je po dužnosti i metafora

Još nisam čuo da je neko u životu ostao kratkih rukova

Čak i kad je umro na samom početku

Onaj koji je bio žrtva taj je za žaljenje ali to ne govori ništa o raspodeli

Onaj ko je uspeo taj je nešto doživeo i tačka

Posle toga se izgubi iz vida

Znanje – imanje!

Jebo te, koja kosmička pravda, koji svici, koji orasi, koja surla na zalasku sunca!

Ni za nasleđivanje nisam, a kamo li nešto da zaradim!

Moraće me darivati neki drugi posednici.

 

 

74

 

 

 

Biti ti

 

A biti ti, a biti ti, a biti ti

To je tako jednostavno neizvodljivo

To je tako udaljeno

Tako sjajno razorno i nerazumljivo

Doživiš hiljade i hiljade promena vremena

Smene godišnjih doba, dana, noći

I kad pokušaš da se uhvatiš bar jedan pljusak ili vedro jutro

Doživiš otkriće nemoći

Poželiš da si neko drugi

Kao  da bi samo tako mogao precizno  da naciljaš prošlost