Aprilsko sunce

Ovo me aprilsko sunce podseti na nešto čemu sam skoro prisustvovao. Što se fotografija tiče vidim da ih je, kad su u pitanju prošlost i scene iz partizana, mnogo više postavljeno u Sloveniji i Hrvatskoj nego u Srbiji. Evo dve priče, na 22. i 23. strani knjige “Ovako il` nikako” iz 1990.

Neki bi hteli da podignu spomenik Leki Rankoviću da bude jedini beleg sećanja na partizane u Srbiji. Možda bi vremenom pored njega stavili i Dražu i Nedića da ima Srba oko sebe. Trebalo bi sačuvati neku babu koja ume da plete za taj trenutak. Ona bi plela džemperić za unuku, na klupi pored spomenika,  i kad bi je pitali da li zna čiji su spomenici iza nje veselo bi graknula: Tesla i Pupin, trećeg sam zaboravila!

 

Gljive

 

Sedeli jednom ispod jedne bukve Aleksandar Ranković i Milovan Đilas i razgovarali o tome šta će biti posle rata. Taman se raspilavili i raskravili (Iepo aprilsko sunce) i počeli da pričaju gde bi voleli da stanuju i ko će čime da se, u načelu, bavi, kad, eto ti Edvarda Kardelja Bevca. Edvard Kardelj izvadi iz torbe dve gljive i upita: — Šta mislite koja je od ove dve gljive otrovna? Aleksandar Ranković i Milovan Đilas se samo роgledaše i u glas odgovoriše: Ona desna! — Која desna, moja i1i vaša, lukavo ih upita Kardelj. — Ра, tvoja desna, reče elokventni Đilas. — Znači, vaša leva, uporno će Kardelj. — Bevc, Bevc, reče Leka, nije vreme za takve ša1e. — Grešite, odgovori im nadmoćno Kardelj, obe su gljive jestive. Kad ih ja spremim ima prste da poližete… Na pristojnoj udaljenosti stajao Koča Popović i sve pratio. Samo se diskretno nasmešio i rekao: Šarmant!

 

L1k u ogledalu

 

Vladimir Dedijer је neobično voleo da se gleda u ogledalu. Nije bio jedini. Najviše је uživao da ogledalce stavi na drvo, u visini 1ica, ра da se onda unatraške udaljava od drveta ne skidajući pogled sa ogledala. Kad dođe do one tačke kad više ne može da vidi sopstveno lice Dedijer se zaustavi i krene prema ogledalu. . . . . Gledao ga јеdnom Tito ра  upita: Je l ti to Vlado proveravaš ogledalo? — Ne druže Tito, ogledalo је u redu, nego, proveravam jednu teoriju. — Teoriju, kakvu teoriju, zainteresova se Tito. — Teoriju distance,  ozbiljno će Dedijer. To vam je ono da bolje vidite kad se izmaknete.

— Slobodno se ti Vlado primakni, reče mu Tito роtapšavši ga po leđima. — I nikog ne brenuj!

 

timthumb.php